Alloooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo
ajme što me dugo nije biloooo...ma ljudi imala sam jučer ispit, koji sam nažalost roknula...i cijeli dan sam bila sva nikakva, jer sam zbilja UČILA....a profač me rušio...mislim, kad ne učim tj. kad idem na ispit na blef...e, onda obavezno prođem...al ovak...ne!! a i profesor je pokvaren (a kad bolje razmislim koji nije???)..dao mi je neka pitanja koje je isčupao iz pregovora...gad!!! a i cijeli jučerašnji dan mi je nekako sav lijevi...ispit je bio u 9...ja sam 5 do 9 došla na faks, sva uspuhana...jer naravno, baš se jučer morala dogoditi prometna nesreća kod lisinskog i izazvati zastoj...baš je jučer bus morao kasniti...ma...još sam i broš (koji sam kupila u subotu...i kojeg sam već dugo vrijeme snimala u izlogu) posijala negdje na cesti ili busu ili tramvaju...a baš je bio slatki...
i zbog tog glupog ispita nisam pisala blog, ostavljala sam komentare kako sam mogla, nekima jesam, nekima nisam...ali obećajem, sve ću nadoknadit!! sad samo ne znam odakle da vam počnem pisati minule događaje....ah, pa krenut ću od četvrtka...već vidim da će ovo biti duuuug post...
dakle u četvrtak sam bila sa dragim, ali ne dugo, jer je on imao nekog posla, a ja sam išla u shopping...kupila sam balerinkice (žute) i prošla sam pola grada u potrazi za njima...tj. nije bilo mog broja..joj, poludila sam!!! kad sam ih napokon našla, nitko mi nije mogao skinut blesavi cerek sa lica dobrih pola sata! cijeli petak sam više - manje učila, a navečer sam bila sa marinom na cugi!!
subota je bila zanimljiva, večer pogotovo!! baš kad sam bila na izlasku iz kuće, zvala me frendica i rekla da je jednoj drugoj frendici umro tata. noge su mi se odsjekle!! u tom trenu nisam znala što bih rekla...uskoro me zvala još jedna frendica...i ponovila mi istu priču. mama mi je jedva dala auto, jer sam se uzrujala i očito se bojala da mi se nešto ne dogodi. otišla sam do marine, rekla joj lošu vijest i onda smo samo sjedile u autu i blejile jedna u drugu! srećom, onda me nazvala mama i rekla da se dogodila zabuna, da se ne radi o frendičinom tati, već o nekom čovjeku koji je umro ispred njihove kuće...bla bla...
strašno. što su ljudi sve u stanju izmisliti, smisliti, reći...ma one babe tračare bi tako nalupala po tom dugačkom jeziku da bi im otpao!!
i tako smo ona i ja krenule..pokupile smo frendove usput i via sisak!!! a sisak vam je dragi moji čitaoci...simpa grad. doduše, nema nekih posebnih mjesta za izać (kao što mi imamo jarun...oni o jarunu mogu samo sanjat)...ali za promjenu dobro dođe. prvo smo otišli u neki klub koji pušta narodnjake...nismo se dugo zadržali tamo, pošto je unutra bilo nepodnošljivo. zraka nema, sve zagušljivo od dima...a klub pun!! nismo imali gdje stati...pa smo bili na prolazu...a na prolazu te uvijek svi gaze..a to mrzim!! stoga smo otišli na jedno drugo mjesto gdje je bilo odlično!! i tamo smo uživali, zajebavali se...i bilo je okej!!
sutradan je susjedova kćer išla na prvu pričest, pa smo bili pozvani na ručak! ustvari bili smo pozvani na još jedan ručak, ali kod drugog susjeda (i njegova je kćer išla na pričest)..no ne možeš biti na dva mjesta u isto vrijeme...
i dođem ja tamo...čista dosada (išla sam samo zato jer mama doma nije ništa napravila za klopati, pa sam se išla tamo najesti...)...gdje god pogledam klinci...znate što je mala dobila na poklon od bake i djeda???? mobitel! i to ne bilo kaj nego najnoviji model...nokia sa kamerom...ja u njenim godinama nisam imala ni pošten bicikl, a kamo li takvo nešto...ccccc
kuća do njihove je bio taj drugi susjed i kod njih je bila ona frendica (ako ste me čitali od početka to je ta cura s kojom samo bila best do nedavno) i njen otac je dan prije bio proglašen mrtvim. popričala sam malo s njom...i rekla mi je nešto što me dosta uzdrmalo. naime..zna za moj blog i redovito ga čita. i ne samo ona već i neki njeni frendovi.
kad sam te večeri došla doma...bila sam na korak od brisanja bloga. na korak!!! i onda sam se sjetila vas dragi moji!!
ne pišem dugo blog i ne čita me puno blogera. čita me par njih. ali tih par ljudi su postali dragi srcu. to su ljudi koji napišu pokoju utješnu riječ kad je potrebna, koji dijele moje veselje...to su ljudi sa kojima dijelim svoju intimu, svoj život...i pomisao na vas je sačuvala ovaj blog. znam da oni sad ovo čitaju...čak mi je i marina rekla da je neka njena poznanica nabasala na moj blog...neka je..boli me briga. ta ex frendica (sorry kaj te zovem ex frendica, al ziher bi se naljutila kad bi ti napisala ime) mi je rekla da sam preotvorena...i dragi mi je rekao isto..no, ja ne mogu drugačije. ja vam ne želim pisati gluposti tipa: bila sam na faksu. bilo je dosadno. došla sam doma i onda sam jela to i to...nakon toga sam se dosađivala. i tako dalje...
iritira me kad pročitam da neki drugi blogeri prestanu biti ono, što su bili prije nego što su saznali da ih netko njima blizak čita!! znam da nije ugodno kad dijeliš svoj život sa osobama koje na pola poznaješ, koje znaju kako izgledaš...drugo je to kad te čita neznanac...ma, neznancu sam u stanju ispičati cijelu životnu priču!! i eto...samo da znate da neću popustiti i da ću i dalje biti ista...
di sam stala...ah, ponedjeljak...opet sam učila cijeli dan...nisam ni na predavanja išla...a sve to uzalud!! a što reći za danas...ništa!! kad je pao onaj pljusak bila sam u busu, dok su neki nesretnici pokisli...jadnici. slikala sam se za osobnu...ispala sam tak – tak...al u svakom slučaju, izgledam bolje nego na slici koja je krasila moju osobnu dobrih pet godina.
to je to!! idem sad zujat po vašim blogovima i ostavljat vam komentare...no, bojim se da neću stić komentirat vas sve...pa ću sutra...ajd lipo pajkite i pusam vas sve!!
|